ZAROBLJENA ŽENA

Jedinstvena i šokantna priča o suvremenom ropstvu  stiže nam iz bliskog susjedstva

A Woman Captured (Mađarska, 2017)

Redatelj i scenarist: Fatih Akin
Uloge: Diane Kruger, Numan Acar
Nagrade: Zlatni globus za najbolji film izvan engleskog govornog  područja, nagrada za najbolju žensku ulogu u Cannesu, najbolji  scenarij u izboru za njemački film godine

 

Pomislio bi čovjek da je ropstvo odavno završilo u, kako bi se reklo,  ropotarnicama povijesti i da je ono nešto što smo kao društvo odavno  nadišli, no pomalo šokantno zvuči podatak da se procjenjuje da danas u  Europi čak 1,2 milijuna ljudi živi u odnosu sličnom ropstvu. Jedna od  tih nesretnica je i Marish, 53-godišnja glavna junakinja ovog  mađarskog dokumentarca koja izgleda kao da ima barem 20 godina više.  Film mađarske dokumentaristice Bernadett Tuza-Ritter jedan je od pet  nominiranih filmova za europski dokumentarac godine, a prikazan je i  na brojnim svjetskim festivalima. Od premijere na amsterdamskoj  IDFA-i, “Zatočena žena” gomila nagrade, a prikazana je i u Sundanceu,  dok je na ZagrebDOX-u autorica dobila posebno priznanje zbog  uznemirujućeg prikaza života žene koja je više od desetljeća provela u  poziciji modernog roba.

Pomalo je nevjerojatno kako je Tuza-Ritter ovaj film uopće i uspjela  snimiti te je njezino druženje i snimanje Marish trajalo dulje od tri  godine. Kako je u samom filmu otkrila, Marishina “vlasnica” Etta  dopustila joj je snimanje u ograničenim uvjetima, ali tek kad joj je  ova pristala platiti. I očito je kako je autorica ovdje pokazala i  nevjerojatnu hrabrost pošto je u dom ljudi koji su svojevrsni moderni  robovlasnici dolazila sama i gotovo cijelo vrijeme je, ako sam dobro  shvatio, i sama snimala Marish, od čega djelomično i poskrivečki.  Sigurno je autorica imala i velikih moralnih dvojbi jer je sigurno  bila svjesna da pred sobom ima film kakav još nije snimljen, no  istovremeno je bila svjesna da bi mogla izbaviti Marish iz okova  ropstva. Doduše, kako je u filmu istaknuto, mađarska policija s ovim  je slučajem i bila upoznata, no kako to obično biva, ništa se nije  poduzelo jer valjda su imali prečih posla kao što je hvatanje klinaca  s 0,2 grama marihuane. Snimljen je praktički cijeli film kamerom iz  ruke, najveći dio vremena u krupnom planu imamo Marishino izmučeno  lice i cijeli ovaj film djeluje klaustrofobično, šokantno i  uznemirujuće.

Priča kako je Marish, žena koja se zbog sigurnosti svoje djece svjesno  odrekla kontakta s njima, završila u statusu ropkinje, također je  prilično nevjerojatna i normalnom čovjeku je neshvatljivo kako država  u ovom i u bezbroj sličnih slučajeva nije reagirala. Kako je moguće da  netko danas u jednoj državi Europske unije pred nosom svih živi  istovjetno kao što su živjeli crnci na američkom jugu početkom 19.  stoljeću pitanje je svih pitanja? S obzirom na ovako jaku temu i ovako  emotivno ispričanu priču ni ne čudi što je “A Woman Captured” privukla  toliku pažnju i što se smatra samim vrhom europske dokumentaristike  aktualne godine. Ne bih želio otkrivati puno oko priče jer vjerujem da  ima onih koji će poželjeti pogledati ovaj strašan film, no reći ću  samo da se na kraju ipak može nazrijeti određeni happy end. Na  promjene u njenom životu definitivno je utjecalo i snimanje ovog  dokumentarca i druženje s autoricom, koja je možda bila i jedina  svjetla točka u Marishinom životu u više od deset godina, a ako netko  misli da se filmom ne može mijenjati svijet, neka pogleda ovaj. Jer  promjena svijeta uvijek ipak kreće od pojedinca, a ovaj film  definitivno je utjecao da se život barem jednog, namučenog, pojedinca  promijeni puno na bolje.

stjepko@dokuart.hr

Poveznice

Arhiva

O nama

Društvene mreže