HRVATSKA PREMIJERA
U vrtlogu plesa / De Zwierenden /

Nizozemska, 2012., 8 min 30 s
redatelj, montažer,snimatelj: Andre Schreuders
producent: Andre Schreuders

sadržaj:
Koreografija nježnih opservacija o tjednoj plesnoj matineji. U flamanskom
Spiegeltent*-u, u  mjestu Kempen, posjetitelji se beskonačno vrte kao da su još na mjesnome sajmu, u 1956. godini. Iako se prolaznost može gotovo dotaknuti, okupljalište se čini bezvremenskim i oslobođenim od onoga sto Heidegger naziva briga /Sorge/.

Spiegeltent –  veliki putujući šator izrađen od drveta i platna, ukrašen ogledalima i obojenim staklom, namijenjen održavanju  zabava, poput pokretne plesne dvorane. Prvi je izrađen u Belgiji, a  dvadesetih godina prošlog stoljeća obitelj Klessens, čiji je predak Willem i otvorio prvi šator, gostujući na mjesnim sajmovima obarala je rekorde posjećenosti. Danas ih je ostalo još samo nekoliko i u njima se, putujući Europom uglavnom održavaju umjetnički festivali, tek ponegdje i plesne večeri.

Andre Schreuders:
Nakon studija filozofije i menadžmenta, te kratke karijere u urbanom planiranju, Andre Schreuders od 2001. radi kao filmski redatelj, scenarist, snimatelj i montažer poetskih i filozofskih dokumentaraca i igranih filmova. Također, sa svojom tvrtkom AS films, radi kao producent niskobudžetnih projekata. Uz to, radi na knjizi filozofskih tekstova Daniila Kharmsa.
Njegovi se filmovi stilom i temama razlikuju, ali svi dolaze iz iste vizije umjetnosti i života. Iznenađenje stvarnošću mu je polazište, a pogled na nju poetski, kao najviši stupanj razumijevanja savršenosti u umjetnosti i životu.

 

Gangster te voli

Hrvatska, Njemačka, Rumunjska, 2013., 80 min
redatelj i scenarist: Nebojša Slijepčević
snimatelj: Nebojša Slijepčević
producentica i koscenaristica: Vanja Jambrović
montažeri: Nebojša Slijepčević, Iva Kraljević
pridruženi producent: Oliver Sertić
koproducenti: Florin Iepan, Stefan Kloos, Morana Komljenović
produkcija: Restart

sadržaj:
Komedija o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću. Nedjeljko Babić bračni je posrednik. Prije 25 godina ostavio je posao parketara kako bi se posvetio karijeri za koju je rođen – spajanju usamljenih muškaraca i žena. Brzo se proslavio, zahvaljujući uspješnosti, ali i svom zvučnom nadimku – Gangster. Za razliku od suvremenih bračnih posrednika, Gangster vjeruje u osobni kontakt. Svakoga svojeg klijenta upozna osobno kako bi ga procijenio, ali i dao mu neke korisne savjete. Kada se Gangsteru  za pomoć u pronalaženju muža obrati 35-godišnja Bugarka Maja, čini se da će njezin slučaj biti vrlo jednostavno riješiti. No, činjenica da je Maja samohrana majka trogodišnjeg djeteta i strankinja, ovaj slučaj pretvara u Gangsterovu nemoguću misiju. Koliko god željeli pronaći životnu partnericu, momci iz Imotske krajine ne žele Bugarku s djetetom. Njezin slučaj razotkriva tragičnu apsurdnost patrijarhalnih muškaraca u modernom društvu: iako su usamljeni i nesretni, vlastite predrasude onemogućavaju ih da se promijene i ostvare ono što najviše žele.

Nebojša Slijepčević rodio se u Zagrebu, u ljeto 1973. Tridesetak godina kasnije stekao je diplomu filmskog redatelja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Režirao je brojne televizijske dokumentarce – primjerice, nagrađenu epizodu serijala “City Folk”, u produkciji EBU-a (European Broadcast Union). Jedan je od autora dokumentarnog serijala “Direkt”. Kao kreativni producent surađivao je na serijalu “Romi u Europi”, koprodukciji desetak europskih zemalja. Autor je i crtanog filma “Pas/zec” te kratkog igranog filma “Šamar” koji je dio omnibusa “Zagrebačke priče”.

nagrade i festivali:
ZAGREB DOX 2013.
nagrada publike za najbolji film

HOT DOCS 2013.
međunarodna premijera

FESTIVAL MEDITERANSKOG FILMA SPLIT

KARLOVY VARY FILM FESTIVAL 2013.

MEDITERAN FILM FESTIVAL, ŠIROKI BRIJEG, nagrada publike

 

Praxis

Portugal, 2011., 29 min 45 s
redatelj: Bruno Moraes Cabral
snimatelj: Carlos Isaac
montažer: Bruno Moraes Cabral
producent: Bruno Moraes Cabral
produkcija: Garden Films

sadržaj:
Dubinski pogled na obred inicijacije: istodobno moderan i primitivan, dijelom prijateljski i dobronamjeran, a dijelom fašistički. 
Obredi inicijacije obavezni su na početku svake akademske godine u Portugalu. Prema naredbama svojih starješina čitave čete novih studenata pužu po blatu, oponašaju seksualni čin, piju jedno pivo za drugim i ponavljaju prostote iz sveg glasa.

Bruno Moraes Cabral diplomirao je filmsku montažu na portugalskoj nacionalnoj filmskoj školi Escola Superior de Teatro e Cinema. Od 2004. godine radi kao filmski montažer i pomoćnik redatelja, a od 2007. režira dokumentarne filmove. Nedavno je osnovao vlastitu filmsku kompaniju Garden Films.

 

festivali i nagrade:
DOCLISBOA 2012.
najbolji portugalski kratki film

VISIONS DU REEL 2012. Nyon, Switzerland

INTERNATIONAL DOCUMENTARY FILM FESTIVAL OF MADRID -Documenta Madrid 2012.

MESSAGE TO MAN 2012.

 

Leteća Anne /Flying Anne/

Nizozemska, 2010., 21 min
redateljica i scenaristica: Catherine van Campen
snimatelj: Aage Hollander
montažer: Albert Marcus
producent: Joost Seelen
produkcija: Zuidenwind Filmproductions

sadržaj:
Jedanaestogodišnja Anne je prelijepa djevojčica. Jedna od onih s koje ne možete skrenuti pogled. Što ju dulje gledate, više zamjećujete njezine tikove. Anne boluje od Touretteovog sindroma. To je bolest koja prisiljava njezino tijelo na nesvjesne radnje, poput okretanja u krug ili lizanja površina. Anne se ponekad teško nosi sa svojom bolešću, posebno u školi. Boji se da će je okolina zlostavljati ili ismijavati. Anne zbog toga pokušava kontrolirati tikove, ali to nije nimalo lako. Ona voli „letjeti“ kroz život kako ne bismo ništa primjetili, kada leti ona je najbolja. Film nam  pokazuje kako Anne živi sa svojim tikovima. Tikovima, koje na kraju krajeva ne želi izgubiti…

Catherine van Campen živi i radi u Amsterdamu kao neovisna radijska voditeljica i dokumentaristica. Za ideju za svoj debitanski film Ethernal Mash (2007) osvojila je nagradu na IDFI 2006. Film je imao premijeru na IDFI. 2009. Van Campen snima svoj drugi film po nagrađenom scenariju: Drona&Me, kratki dokumentarac o dvojici braće koji putuju svijetom. 2010. Van Campen snima Flying Anne za koji dobiva nekoliko međunarodnih nagrada. Njezin zadnji film Painful Painting imao je premijeru na IDFI 2011. U 2012. Catherine van Campen radi na radio-dokumentarcu sa Stefom Visjagerom i jazz glazbenikom Joepom Peltom i završava svoj film Silent Talking.

festivali i nagrade:
IDFA 2010
službena konkurencija
HOT DOCS 2010
najbolji dokumentarac srednje dužine
INTERANTIONAL FILM FESTIVAL Visions du Réel (Nyon, Switzerland)
najbolji kratki film

 

Muški film

Hrvatska, 2012., 12 min
redatelj i snimatelj: Nebojša Slijepčević
montažer: Nebojša Slijepčević
producentica: Vanja Jambrović
dizajn i obrada zvuka: Davor Tatić, studio Petnaesta umjetnost
dizajn filma: Irena Mihalinec
produkcija: Restart

sadržaj:
Situacija na terenu je ozbiljna: puške i pištolji u svakoj su ruci. Koncentracija naoružanja dosegla je kritičnu točku. I najmanji incident dovoljan je da naruši krhki mir! Jedan nervozni prst na okidaču pokrenut će kaos koji će biti nemoguće zaustaviti…

Nebojša Slijepčević rodio se u Zagrebu, u ljeto 1973. Tridesetak godina kasnije stekao je diplomu filmskog redatelja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Režirao je brojne televizijske dokumentarce – primjerice, nagrađenu epizodu serijala “City Folk”, u produkciji EBU-a (European Broadcast Union). Jedan je od autora dokumentarnog serijala “Direkt”. Kao kreativni producent surađivao je na serijalu “Romi u Evropi”, koprodukciji desetak evropskih zemalja. Autor je i crtanog filma “Pas/zec” te kratkog igranog filma “Šamar” koji je dio omnibusa “Zagrebačke priče”.

festivali i nagrade:

SARAJEVO FILM FESTIVAL 2012.
Hunman Rights Award

DokuFest 2012
Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi 2012
Slobodna zona 2012
L’alternativa 2012

OPUZEN FILM FESTIVAL 2013. – najbolji kratki film

 

 

Mama ilegalka /Mama illegal /

dokumentarni, Austrija, 2011., 95 min
redatelj i scenarist: Ed Moschitz
kamera: Sandra Merseburger
montaža: Alexandra Lowy
producent: Arash T. Riahi

sadržaj:
Daju ušteđevinu švercerima ljudima i riskiraju živote na putu za Zapadnu Europu. Aurica, Raia i Nataša tri su majke iz malenog moldavskog sela.
Napuštaju svoje skromne domove, ceste pune rupa, ruševne škole i bezbrojne napuštene kuće zbog posla u Austriji i Italiji, da bi radile kao čistačice ili njegovateljice. Ono malo što im preostane od teško zarađenog zapadnjačkog novca šalju kući, svojim obiteljima…Ali, njihova želja za svjetlijom budućnosti i boljim životom ima visoku cijenu. Nakon svih tih godina, povratak izgleda znatno drukčije nego su planirale. Nakon dugog izbivanja od kuće, djeca su im odrasla, a muževi se otuđili.
Mama ilegalka portretira sedam godina u životu triju žena. Kamera je s njima u tragedijama, kao i u trenucima radosti. Film o cijeni sna o boljem životu.

Ed Moschitz rođen je 1968. godine. Od 1996. radi za ORF, prvo kao urednik na FM4, a zatim za radijsku postaju za kulturu Ö1. Godine 1998. prebacio se na televiziju, u redakciju Am Schauplatz. Otada je radio kao izvjestitelj, urednik i dizajner na stotinjak emisija.

 

festivali i nagrade:
ONE WORLD BRUXELLES 2012.
Grand Prix

MUJERDoc 2013
nagrada za dugometražni film

ZAGREB DOX 2013
specijalna nagrada

HotDocs 2012.
IDFA Amsterdam 2012.
Sarajevo Film Festival 2012.
Black Nights Tallin 2012.
One World Vilnius 2012.
DOCSDF Maxico City 2012.
IFrame

 

The Strange Fruit

Hrvatska, 2013., 22 min 32 s
redatelj: Ivan Faktor
scenaristi: Jasna Žmak, Ivan Faktor
direktor fotografije: Boris Poljak
montažerka: Dubravka Turić
snimatelj zvuka: Vedran Mažuranić
producentica: Vera Robić Škarica
izvršna producentica u postprodukciji: Marija Ratković Vidaković
produkcija: Hrvatski filmski savez

sadržaj:
Ima nešto posebno u tome kada čovjek, nakon što je šutke hodao poljima barem sat vremena, zastane na praznoj ravnici i polako pogleda oko sebe.
Sunce klone prema obzoru odražavajući se u lokvama proljetnih voda. Vjetar huji ravnicom preko pustih oranica i širokih drumova. U šipražju izbija prvo zelenilo. Rastuća svjetlost vlada golemom prazninom. Duboko ispod površine nijemo se bude klice. Kako izraziti osjećaj velikog početka, otpočinjanja novog eona, novog velikog Ljeta sa svim njegovim izazovima i uzbuđenjima? Kako istodobno prikazati osjećaj da se negdje daleko zbivaju potresni i strašni događaji koji neodgodivo traže našu prisutnost?

Ivan Faktor rođen je 1953. u Crncu, Slavonija. Bavi se eksperimentalnim filmom, fotografijom, videom i videoinstalacijama. Filmove, a potom videodjela, snima neprekidno od 1975. godine. Od 1979. sudjeluje u konceptualističkim akcijama i izložbama, izvodi performanse s videom i filmom, postavlja instalacije, radi multimedijalne izvedbe.
Sudjelovao je 1995. na 46. bijenalu u Veneciji (A Casa / At Home 2), a 2002. bio je predstavnik Hrvatske na 25. bijenalu u Săo Paulu. Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalima i Velike nagrade na 11. danima hrvatskog filma 2002., Godišnje nagrade “Vladimir Nazor” za film 2002. te Velike nagrade 39. zagrebačkog salona 2005. godine.
Od 1975. do 1977. urednik je Tribine Kluba ljubitelja filma u Osijeku, potom od 1981. do 1988. voditelj filmskog programa Studenskog centra te od 1992. do 2006. urednik filmskog programa Kinematografa Osijek. Osnivač je i voditelj Galerije Kazamat u Osijeku od 2001. do 2004. i Performance Art Festivala od 2001. do danas. Od 2006. do 2010. bio je ravnatelj Gradskih galerija Osijek. Živi i radi u Osijeku.

 

 

 

HRVATSKA PREMIJERA
Gospa, Kopti i ja / La Vierge, les Coptes et Moi /

Francuska, 2011., 92 min.
redatelj: Namir Abdel Messeeh
scenaristi: Namir Abdel Messeeh, Nathalie Najem, Anne Paschetta
montažer: Isabelle Manquillet
snimatelj: Nicolas Duchene
producent: Namir Abdel Messeeh

sadržaj:
Namir je francuski filmaš, egipatskog podrijetla. Jednog dana s majkom gleda video zapis Gospina ukazanja u Egiptu. Njegova majka, kao i milijuni drugih Kopta /egipatskih Kršćana/ vidi Djevicu na ekranu, za razliku od njega koji ne vidi ništa. Skeptičan zbog video vrpce, Namir putuje u Egipat da bi snimio film o bizarnim slučajevima tih ukazanja.

Namir Abdel Messeeh rođen je 1974. i rano djetinjstvo proveo je u Gornjem Egiptu. Trenutačno živi u Francuskoj gdje je završio studije filma i režije. Prije nego što je počeo istraživati osobna pitanja u kratkom dokumentarcu «Ti, Waguih», režirao je i dva kratka igrana filma.

 

festivali i nagrade:
62. BERLIENALE Panorama
VISIONS du REEL, Switzerland
CPH:DOX, Copenhagen, Danska
TRIBECA Film Festival, World Documentary Competition
BRISBANE ITERNATIONAL Film Festival
ISTANBUL Film Festival

Presuda

Hrvatska, 2012., 10min
redatelj i scenarist: Đuro Gavran
snimatelji: Pavel Posavec, Nikola Sučević, Tamara Duganđija, Đuro Gavran
montažerka: Iva Mrkić
producentica: Miljenka Čogelja
produkcija: Pipser d.o.o.

sadržaj:
Šesnaest godina nakon rata na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se nekoliko tisuća ljudi da bi gledali televizijski prijenos izricanja prvostupanjske presude hrvatskim generalima. Film, u nizu krupnih kadrova, prati erupciju emocija izazvanih presudom.

Đuro Gavran  rođen je 1982. u Bjelovaru. 2007.g. diplomirao je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, a zatim je upisao magistarski studij na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Filmska i TV režija, smjer Dokumentarni film. Izlagao je na tri samostalne, tridesetak skupnih domaćih i međunarodnih izložbi i desetak filmskih festivala. Za film Veliki dan, prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa 2012, osvojio je Grand Prix na 21. Danima hrvatskog filma. Jedan je od osnivača producentske kuće Pipser d.o.o. i udruge Priroda i društvo koja se bavi promicanjem prirodnih, društvenih i kulturnih vrijednosti. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni umjetnik u području multimedije.

festivali i nagrade:
ZAGREB DOX 2013.
posebno priznanje

SARAJEVO FILM FESTIVAL 2013.
EDN TALENT GRANT

ROTTERDAM 2013.
međunarodni filmski festival

LIBURNIA FILM FESTIVAL 2013. – najbolji redatelj

MMF ŠIROKI BRIJEG 2013. – najbolji kratkometražni film

 

 

 

Vivan las Antipodas

Njemačka, Nizozemska, Argentina, Čile, 2011.,    104 min
redatelj: Victor Kossakovsky
snimatelj i montažer: Victor Kossakovsky
snimatelj zvuka: Guido Bereblum
glazba: Alexander Popov
producent: Heino Deckert
produkcija: ma.ja.de filmproduktions GmbH

sadržaj:
Ovim filmom Viktor Kosakovski ispunjava svoju želju iz djetinjstva. Nismo li se kao djeca svi pitali kamo bismo dospjeli kada bismo prokopali tunel kroz središte Zemlje? Nismo li se barem jednom zapitali što se upravo sada događa ispod naših nogu, na suprotnoj strani planeta? U ovom filmu ta maštanja postaju stvarnost. Putujemo na nenaseljene antipode kroz slike koje oduzimaju dah i uz zapanjujuću montažu. Otkrivamo čuda i protuslovlja prirode i ljudi širom globusa. Neviđeni pokreti kamere i zabavni novi kut gledanja dovode u pitanje naš konvencionalni pogled na svijet. Iza naslova koji budi uspomene krije se revolucionarni film koji slavi naš planet i njegove stanovnike, sa svime onime što ih razlikuje i povezuje: Vivan las Antipodas.

 

Viktor Kosakovski ruski je dokumentarist rođen 1961. godine u Lenjigradu. Od 1978. radio je u lenjingradskom Studiju za dokumentarni film kao pomoćnik snimatelja, pomoćnik redatelja i montažer. Godine 1988. završio je Visoku školu za scenariste i redatelje u Moskvi. Sam je montirao, snimao, zamislio i režirao mnogo svojih filmova. Svoju produkcijsku kuću Kossakovsky Film Production pokrenuo je u Sankt Peterburgu radi stvaranja poetskog i stvarnosnog filma. On je cijenjeni filmski redatelj, dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada, koji u najbanalnijim svakodnevnim situacijama inovativno pronalazi duboku poetsku jasnoću i filozofsku viziju. Majstor promatranja, uvijek iznenađuje gledatelja suptilnim humorom i osjećajem za dramatiku. Njegovi raznoliki dokumentarni filmovi počivaju na fantastičnim idejama koje pretvara u intimnu i potpuno beskompromisnu kinematografiju.

festivali i nagrade:
VENECIJA 2011.

ST. PETERSBURG 2011.
najbolji dugometražni dokumentarni film

DOC Leipzig 2011.

IDFA 2011.

ZagrebDOX 2012.

GUADALAJARA 2012.
nagrada za najbolji Iberoamerički dokumentarni film

HOT DOCS Toronto 2012.

GERMAN CAMERA AWARD 2012.
u kategoriji dokumentaraca

EUROPEAN FILM ACADEMY
nominacija – dokumentarac 2011 – Prix ARTE

HRVATSKI KLASIK
Predvečerje

Hrvatska, 1966., 13 min
redatelj: Eduard Galić
scenarij: Eduard Galić
snimatelj: Krešo Grčević
montažer: Boris Tešija
glazba: Anđelko Klobučar
produkcija: Zagreb Film

Arhivsko gradivo Hrvatskog državnog arhiva iz zbirke HR-HDA-387
Zbirka hrvatskih kratkometražnih filmova Odjela Hrvatske kinoteke HDA

 

sadržaj:
Lagano umiranje istarskih gradića udaljenih od mora koje su stanovnici napustili – čak i na dražbi se, počevši od jednog starog dinara, kuće u njima ne mogu prodati.

Eduard Gallić
Arheolog sveučilišnim obrazovanjem (rođen 1936. u Trogiru), neko vrijeme i zaposlenjem (asistent na studiju arheologije), Galić je ušao u film vrlo upečatljivo: dokumentarcem ‘Sunt lacrimae rerum’ (1965), nakon čega postaje profesionalni redatelj (u tzv. slobodnoj profesiji) snimajući sustavno dokumentarne filmove i kratke igrane filmove (npr. među potonjima: ‘Osveta’, 1967; ‘Crni kišobran’, 1968; ‘Starci’, 1970, ‘Pred zoru’, 1974; ‘Pred odlazak’, 1978), pritom debitirajući i s cjelovečernjem filmom ‘Crne ptice’ (1967) te nastavljajući svoj nešto raniji a potom i istodobni igranofilmski interes nizom TV-drama (‘Propali dvori’, 1963; ‘Pisar Bartelby’, 1966; ‘Posljednji Stipančići’, 1968; ‘Sjenke’, 1968; ‘Nepoznati’, 1969. i dr.) i dramskim serijama (‘Dnevnik Očenašeka’ 1968, ‘Sam čovjek’, 1970; ‘Putovanje u Vučjak’, 1984-85, ‘Tuđinac’, 1990), biografskim igranim serijama (‘Dimitrije Tucović’, 1974; ‘Nikola Tesla’, 1977; ‘Svetozar Marković’, 1980) te srednjometražnim i cjelovečernjim TV-filmovima (‘Tomo Bakran’, 1978; ‘Nepokoreni’, 1981; i još tri epizode u seriji ‘Nepokoreni grad’, 1982, ‘Horvatov izbor’, 1985 /cjelovečernji/; ‘Jaguar’, 1992; ‘Sokak triju ruža’, 1992; ‘Olovna pričest’, 1995; ‘Starci’, 2001. i dr.). No uz taj igranofilmski rad, nastavljao je sustavno svojim dokumentarističkim radom u sklopu kinematografske proizvodnje, ali osobito na televiziji, radeći tamo, uz autonomne dokumentarne filmove, brojne studijske emisije, arhivske priloge, prijenose koncerata i dr., kao jedan od rijetkih filmaša koji se zaposlio kao profesionalni redatelj na Televiziji Zagreb, odnosno Hrvatskoj televiziji.

 

 

 

Biba struja

Srbija, 2012., 52 min
redatelji i scenaristi: Dušan Šaponja & Dušan Čavić
direktor fotografije: Damjan Radovanović
montažer: Đorđe Marković
dizajner zvuka: Milan Mihajlović
glazba: Anja Đorđević
producentica: Snežana Penev
produkcija: Ciklotron 

sadržaj:
Upoznajte iznimnog čovjeka koji može ispeći hrenovku golim rukama u pokušaju da postane prvi ljudski laser!
Biba Struja je čovjek akumulator, najbolji mogući akumulator za struju. Boluje od ektodermne displazije, neobično je otporan na visoki napon i može ga kontrolirati. Zahvaljujući ulasku u Guinnessovu knjigu rekorda, postao je zvijezda brojnih emisija diljem svijeta. S druge strane, njegovo fizičko stanje donijelo mu je mnogo boli u životu. Bibina borba s tom anomalijom okosnica je ovog srpskog dokumentarca koji od samog nastanka privlači mnogo pažnje.

Dušan Šaponja rođen je 1976. u Zadru. Godine 1995. suosmislio je Srbokap (Serbo-Cop), popularnu radijsku dramu koja dovitljivo i suptilno kritizira apsurd i etičku sljepoć́u Miloševićeve policijske mašinerije. Postaja B92 kasnije je od underground radijske postaje postala jedna od najcjenjenijih medijskih mreža u regiji. U skladu s tim promijenio se i Šaponjin položaj: uglavnom zahvaljujući slavljenim dokumentarnim televizijskim serijama Ciklotron i Fatalni putopis.

Dušan Čavić rođen je 1974. godine u Beogradu. Godine 1994. počeo je raditi na radijskoj postaji B92, gdje je ubrzo prepoznat kao jedan od najperspektivnijih mladih autora. Nakon 2000. godine njegov se profesionalni identitet ne može odvojiti od projekta Ciklotron – možda jedne od najuspješnijih i najcjenjenijih srpskih dokumentarnih televizijskih serija svih vremena.

festivali i nagrade:

Beldocs 2012.
Nagrada za najbolji srpski dokumentarni film

IDFA Međunarodni festival dokumentarnog filma u Amsterdamu 2012
Nagrada za najbolji projekt u razvoju

ZagrebDox 2010.
nagrada za najbolji film u razvoju

East Silver 2012.

Slamdance 2013.

izložba Foto kluba Bjelovar
Camera obscura
voditeljica projekta: Zlata Medak
Galerija Foto kluba Bjelovar
otvorenje subota, 5.10.2013. 18 sati

Izložba Fotokluba Bjelovar Camera obscura  nastala je kroz radionice istraživanja svjetla kao dijela fotografije. Igra svjetlom i crtanje svjetlom donose novu dimenziju kreativnog izražavanja i članovima Fotokluba Bjelovar, i građanima kojima je Klub ponudio taj program. Radionice su se provodile tijekom cijele godine, a „snimane svjetlom“ bile su različite lokacije Bjelovara, ali i interesantni interijeri. Radi se o doživljaju crno-bijele fotografije koja je snimana bez fotoaparata. Čistoća fotografije i njezina oštrina začuđuje promatrača jer nije snimljena fotoaparatom. Takvim programom nastojalo se izbjeći digitalnu sliku s „klikom“ i ući u dublje razumijevanje medija fotografije i fenomena svjetlosti bez robovanja Photo Shopu i modernim fotografskim tehnikama jer fotografija u svojoj osnovi jest crtanje svjetlošću.

 

Gradaska knjižnica Petar Preradović Bjelovar
SRIJEDA, 9.10.2013.  18 SATI
DOKUart susreti
Zdenka Gold
Filmski producent – što je to?

Susret sa Zdenkom Gold, producenticom filma Obrana i zastita. Gold je trenutačno najušpjesnija producentica u Hrvatskoj i u Regiji.  Nakon svjetske premijere na prestižnom Berlinaleu, film je osvojio 7 Zlatnih Arena te specijalnu nagradu žirija na Sarajevo film festivalu te nagradu Bauer na Motovunskom festivalu.

Zdenka Gold radila je kao slobodni producent gotovo cijelo desetljeće prije nego što je, 2009. osnovala vlastitu produkcijsku kuću Spiritus Movens. Od tada je producirala dva dokumentarna filma, “20 dana u Tibetu” Silvestra Kolbasa i “Vidimo se za godinu dana” Marka Stanića. Također, tu je i igrani film Bobe Jelčića “Obrana i zaštita” koji je imao premijeru na ovogodišnjem Berlinaleu. Zdenka trenutačno radi na igranom filmu Nine Violić, Obiteljska prašina.

DOKUart NA SELU
Kapela, Mjesni dom, 20 sati
SUBOTA, 12.10.2013.
Gangster te voli
Hrvatska, Njemačka, Rumunjska, 2013., 80 min
redatelj i scenarist: Nebojša Slijepčević
snimatelj: Nebojša Slijepčević
producentica i koscenaristica: Vanja Jambrović
montažeri: Nebojša Slijepčević, Iva Kraljević
pridruženi producent: Oliver Sertić
koproducenti: Florin Iepan, Stefan Kloos, Morana Komljenović
produkcija: Restart

 

DOKUart U GOSTIMA – Kino Tuškanac Zagreb, 19 sati

PETAK, 18.10.2013.
HRVATSKA PREMIJERA
U vrtlogu plesa / De Zwierenden
dokumentarni, Nizozemska, 2012., 8 min 30 s
redatelj, snimatelj, montažer: Andre Schreuders
producent: Andre Schreuders

HRVATSKA PREMIJERA
Gospa, Kopti i ja/ La Vierge, les Coptes et Moi
dokumentarni, Francuska, 2011., 92 min
redatelj: Namir Abdel Messeeh
scenaristi: Namir Abdel Messeeh, Nathalie Najem, Anne Paschetta
montažer: Isabelle Manquillet
snimatelj: Nicolas Duchene
producent: Namir Abdel Messeeh

SUBOTA, 19.10.2013.
Mama ilegalka / Mama illegal /
dokumentarni, Austrija, 2011., 95 min.
redatelj, scenarist: Ed Moschitz
snimatelj: Sandra Merseburger
montažer: Alexandra Lowy
producent: Arash T. Riahi

DOKUbus – Korzo
besplatno pogledajte DOKUart hitove i filmove sa DOKUradionica

KONCERT
Norma Belle
PETAK, 11.10.2013. 23 SATA
Bjelovarsko kazalište