VIKEND HRVATSKIH FILMSKIH HITOVA

DOM KULTURE, 18 i 20 SATI
ulaz: 20 KN


SUBOTA, 17.4.2010.
DOKUart

CRNCI


igrani film, 2009., 78 min.
produkcija: Kinorama i Hrvatska radiotelevizija
producent: Ankica Jurić Tilić
režija: Zvonimir Jurić, Goran Dević
uloge: Ivo Gregurevižć, Emir Hadžihafizbegović, Rakan Rushaidat, Krešimir Mikić, Franjo Dijak, Nikša Butijer, Stjepan Pete
direktor fotografije:Branko Linta h.f.s.
montažer:Vanja Siruček
scenograf:Mladen Ožbolt

sadržaj: Rat. Grad pod opsadom. Primirje je netom proglašeno, a vod „Crnci“ koji je obavljao prljave zadatke treba biti rasformiran. Ivo, zapovjednik voda koji je izgubio tri svoja člana priprema akciju izvlačenja njihovih tijela iz šume u kojoj su poginuli i usprkos primirju akciju potapanja brane koja će nanijeti veliku štetu neprijatelju. Preživjeli članovi voda, mučeni svaki svojim osobnim krivnjama i dilemama, kreću u akciju. U akciji, koja se događa u šumi, neprijatelja kog traže naći će tamo gdje su se najmanje nadali – u sebi samima.

festivali: Pula film festival 2009, Pula, Hrvatska - nacionalna konkurencija - nagrade:    Zlatna arena za režiju, za najbolju mušku sporednu ulogu i ton,
Sarajevo film festival 2009, Sarajevo, Bosna i Hercegovina - službena konkurencija,
Ljubljana International Film Festival 2009, Ljubljana, Slovenia - službena konkurencija - nagrada: glavna nagrada natjecateljskog programa,
Festival autorskog filma 2009, Beograd, Srbija - službena konkurencija - grand prix Aleksandar Saša Petrović


NEDJELJA, 18.4.2010.
Kino u gostima
DOKUart

NA PUTU


igrani film, 2010., 90 min
produkcija:BiH, Hrvatska, Njemačka, Austrija
hrvatski koproducent: Leon Lučev (Živa produkcija)
režija: Jasmila Žbanić
glavne uloge: Zrinka Cvitešić, Leon Lučev
ostale uloge: Nina Violić, Sebastian Cavazza, Ermin Bravo, Marija Kohn, Jasna Žalica…

sadržaj: Luna (Zrinka Cvitešić) je stjuardesa i živi u sretnoj vezi, punoj ljubavi, sa Amarom (Leon Lučev) koji radi kao kontrolor leta na sarajevskom aerodromu. Oboje su izašli iz rata kao siročad, no pokušavaju ostaviti bolnu prošlost iza sebe. Željeli bi imati dijete, ali ga ne mogu začeti zbog Amarovog zdravstvenog problema. Pored toga, Amar ima problem i sa pićem. Na poslu ga zatiču kako pije – te zbog toga dobija suspenziju – što ga vodi u spiralu depresije i očaja. Luna, zajedno sa njihovim zajedničkim prijateljima, Šejlom (Nina Violić) i Dejom (Sebastian Cavazza), pokušava pomoći Amaru, ali on uporno odbacuje terapiju.

Amar jednog dana, sasvim slučajno, sreće Bahriju (Ermin Bravo) starog prijatelja s bojišnice, koji je u međuvremenu postao pravi vjernik. Mada se u početku opire Bahrijinim duhovnim savjetima, Amar doživljava duboku promjenu nakon posjeta džamiji i slušanja vjerskog obreda. Iako su Luna i njihovi prijatelji u početku skeptični prema Amarovoj promjeni, ipak im je drago, jer je prestao piti. Luna ga još uvijek veoma voli ali je puna sumnji i rezervi prema njegovom novom načinu života, pa i odustaje od tretmana umjetne oplodnje jer osjeća sve veću sumnju u njihovi zajednički, obiteljski život. Međutim, na njeno ogromno čuđenje, saznaje da je već trudna…

festivali: Berlienale, 2010., službena konkurencija


KINO U GOSTIMA – Film „Na putu“ ide na put
Ideja samog projekta “Kina u gostima” rodila se iz činjenice da su nosioci glavnih uloga u filmu „Na putu“ Zrinka Cvitešić i Leon Lučev rodom iz gradova koji nemaju ili do nedavno nisu imali kino dvorane – konkretno, riječ je o Karlovacu i Šibeniku. Također, neosporna je činjenica da se u posljednjih dvadeset godina broj funkcionalnih kino dvorana u Hrvatskoj drastično smanjio, a gotovo cijela kino mreža urušila. Drugim riječima, filmove koji ne potpadnu pod skute „velikih“ distributera nemoguće je vidjeti na hrvatskom velikom platnu.

    Vjerujući u svoj film i njegove kvalitete, prepoznane od jednog od najvećih svjetskih filmskih festivala - Berlinalea, želja je autora da ga u kino atmosferi dožive i sugrađani koji nemaju tu sreću da u svom gradu imaju kino dvoranu. Iz tog razloga ekipa filma je pokrenula akciju “Kino u gostima”, u okviru koje su posjetili više hrvatskih gradova (Karlovac, Krapina, Trogir, Umag, Slavonski Brod…)

    Cijeli projekt je zamišljen tako da glumci, odnosno čitava filmska ekipa, kao i tehnička oprema (projektor, kopija) putuju od grada do grada i rade projekcije, te po potrebi organiziraju i razgovore s publikom – kako bi cijelo događanje bilo što interaktivnije. Cilj je doći do što više ljubitelja sedme umjetnosti, te potaknuti one koji to još nisu da postanu, pružajući im mogućnost da film dožive u atmosferi kojoj je i namijenjen - kino dvoranama. Također, i sam odlazak ekipe filma u manje sredine - gradove je čin u kojem se otvaraju vrata međusobnoj komunikaciji i poštivanju ljudi čijim je novcem taj film i napravljen (odnosno novcem poreznih obeznika). Zaključno, ne smije se zanemariti ni činjenica da će se, ako hrvatski film s ovako velikim uspijehom vidi što više ljudi, možda i promijeniti perspektiva gledanja na domaći film, što je itekako vrijedno truda i zalaganja.