PROSINAC 2010.

SUBOTA, 18.12.2010.
NEDJELJA, 19.12.2010.

Dom kulture, 20 sati
ulaz: 20 kn
DOKUart

MAJKA ASFALTA
igrani film, Hrvatska, 2010, 104 min.
redatelj: Dalibor Matanić
scenarist: Dalibor Matanić, Tomislav Zajec
producent: Ankica Jurić Tilić
DOKUart
glumci: Marija Škaričić, Janko Popović Volarić, Krešimir Mikić, Noa Nikolić, Ozren Grabarić, Judita Franković, Lana Barić, Franjo Dijak
direktor fotografije:Vanja Černjul
montažer:Tomislav Pavlic
skladatelji:Jura Ferina & Pavao Miholjevic
dizajner zvuka:Dubravka Premar
scenograf:Ivan Veljača
kostimograf:Ana Savić Gecan
masker:Mojca Gorogranc
prvi asistent režije:Dragan Jurić

sadržaj:
Majka asfalta je priča o Mare i Janku čiji se mladi brak raspada. Mare će biti primorana krenuti u avanturu s njihovim sedmogodišnjim sinom Brunom po hladnim zagrebačkim ulicama i jedinu pomoć će im pružiti usamljeni zaštitar Milan koji cijeli život žudi za ljubavlju i obitelji.

festivali:
Pula film festival 2010, Pula, Hrvatska - natjecateljski program - Zlatna Arena za najbolju žensku ulogu Mariji Škaričić
Pusan International Film Festival 2010, Pusan, Južna Koreja
Thessaloniki International Film Festial 2010, Solun, Grčka
Fetival autorskog filma 2010, Beograd, Srbija - natjecateljski program

redateljeva izjava:
‘Neodrživost klasičnog braka, blagdansko licemjerje, nepodnošljiva usamljenost, želja za ljubavlju te hrabrost da se pronađe novi put, motivi su koji su me vodili da zajedno sa scenaristom Tomislavom Zajecom analiziram okićeni, konzumerski grad. Vizualno, željeli smo da film izgleda kao da je došao izravno s ulice na veliko platno. U suradnji s direktorom fotografije Vanjom Černjulom ponašali smo se poput nadzornih kamera, tiho i neprimjetno čekajući da iz naših likova provali ono najintimnije.’


SUBOTA, 4.12.2010.
NEDJELJA, 5.12.2010.

Dom kulture, 20 SATI
ulaz: 20 kn
DOKUart
CIRKUS COLUMBIA
igrani film, BiH, Francuska, UK, Njemačka, Slovenija, Belgija
2010, 113 min.
redatelj: Danis Tanović
scenarist: Danis Tanović, Ivica Đikić
producent: Čedomir Kolar, Amra Bakšić Čamo, Marc Baschet, Mirsad Purivatra
produkcijska kuća: 2006 Sarajevo, Asap Films, Autonomous, Man’s Films, Razor Film Produktion GmbH, Studio Maj
direktor fotografije: Walther van den Ende
montaža: Petar Marković
glumci: Miki Manojlović, Boris Ler, Mira Furlan, Jelena Stupljanin, Mario Knezović, Ermin Bravo, Jasna Ornela Berry, Miralem Zupčević, Mirza Tanović

sadržaj:
‘Cirkus Columbia’ je romantična saga, pokriva kraj stoljeća koji je tragično najavio dolazak novog doba na Balkanu. U trenutku odlaska komunizma i početnih demokratskih promjena Divko se poslije niza godina pojavljuje u rodnom hercegovačkom mjestu. Sada je bogat čovjek, dolazi skupim mercedesom i s četrdeset godina mlađom suprugom, željan gomile sitnih osveta. Prva Divkova pobjeda je izbacivanje bivše žene i sina iz kuće u kojoj su stanovali. U početku izgleda kao da Divko pobjeđuje i kao da novac može sve. No onda se njegov sin Martin i nova mu žena Azra zaljubljuju. Rat kuca na vrata malog grada i kada sve počinje izgledati izgubljeno za Divka, on dobiva jednu stvar zbog koje se i vratio: svoju bivšu suprugu.

nagrade:
Sarajevo Film Festival - Nagrada publike ,
Venice International Film Festival (Giornete Degli Autori - Venice Days) - Nagrada CinemAvvenire ,
Bosanski kandidat za nominaciju za nagradu Oskar u kategoriji najboljeg stranog filma

životopis redatelja:
Danis Tanović, rođen 1969., najpoznatiji je po režiji i scenariju za bosanski film ‘Ničija zemlja’ iz 2001, koji je dobio Oscara za najbolji film na stranom jeziku i još 42 nagrade, uključujući nagradu Europske filmske akademije za najbolji scenarij, Césara za najbolji igrani film 2001. i Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku 2002. Tanovićev drugi filmski projekt bio je ‘L’Enfer’ (2005.), po scenariju Krzysztofa Kieslowskog i Krzysztofa Piesiewicza. Treći Tanovićev film ‘Triage’ (2009) drama je u kojoj glume Colin Farrell, Paz Vega i Christopher Lee. ‘Cirkus Columbia’ snimio je 2010. godine prema romanu hrvatskog pisca Ivice Đikića.


STUDENI 2010.

DOKUart
NEDJELJA 28.11.2010.
Šuma summarum
igrani film, Hrvatska, 2010, 120 min.
redatelj: Ivan Goran Vitez
uloge: Vili Matula, Hana Hegedušić,Ljubiša Savanović , Nataša Dangubić, Marko Makovičić, Željko Konigsknecht, Sanja Hrenar, Jakša Borić, Đorđe Kukuljica, Ivan Glowatzky ,Vanja Matujec, Nina Violić,
Goran Navojec
producent: Ankica Jurić Tilić
scenarist: Ivan-Goran Vitez
direktor fotografije: Tamara Cesarec
montažer: Mato Ilijić
produkcija: Kinorama i Propeler film (Slovenija)

SADRŽAJ:Članovima hrvatske marketinške agencije, odnedavno u vlasništvu Nizozemca, novi gazda, mladi Rinus Jongbloed, priuštio je akcijski vikend koji uključuje rafting na divljim vodama i paintball bitku, a sve u cilju popularnog team buildinga. Nakon raftinga koji završava incidentno, dvije se grupe zapute na zadatak u šumu. Manje ili više sretni što sudjeluju u ovoj “igri za odrasle”, probijaju se šumom u kojoj ih čekaju nemala iznenađenja - lokalna obitelj koja im radi o glavi, slučajni izletnički par, sumnjivi instruktori i fatalne nesreće.A kako se dan bliži kraju, svima polako postaje jasno da životi onih koji iz svega ovoga izvuku živu glavu više nikada neće biti isti.

FESTIVALI:
Pula film festival 2010 - natjecateljski program
Zlatna Arena za najbolju montažu,
Zlatna Arena za najbolje kostime

VIKEND DOKUMENTARACA
Dom kulture 20 sati
ulaz: 15 kn
DOKUart
SUBOTA 6.11.2010.
REMIX MANIFESTO / Rip: Remix Manifesto
dokumentarni film, Kanada, 80 min.
redatelj i scenarist: Brett Gaylor
direktor fotografije: Mark Ellam
montaža: Tony Asimakopoulos, Brett Gaylor
glazba: Olivier Alary
http://ripremix.com/
O filmu:
Glavni protagonist filma je Girl Talk, popularni američki glazbenik, koji je na vrhu svih top ljestvica zahvaljujući - sempliranju pjesama. Je li on zbog toga kriminalac kojeg treba krivično goniti? Na to pitanje između ostalih odgovaraju: osnivač Creative Commonsa Lawrence Lessig i bivši brazilski ministar kulture Gilberto Gil, a o svojim iskustvima progovaraju i oni osuđeni na zatvorske kazne zbog svojih nedjela, što je odjeknulo i u našim medijima.
Provokativan, dinamičan, informativan i uzbudljiv dokumentarac stvaran nekoliko godina kao redateljev participativni medijski eksperiment kroz sajt opensourcecinema.org, osvojio je brojne nagrade. Zašto je kopiranje i sempliranje sadržaja poželjno, krivično gonjenje downloadera apsurdno i zašto bi Mickey Mouse trebao biti javno dobro, a Metallica možda u krivu! Svatko tko je barem jednom skinuo pjesmu ili film s interneta, pronaći će se u ovom dokumentarcu.

Nagrade:
IDFA, Amsterdam - nagrada publike / Ann Arbor Film Festival - nagrada publike / Festival du Nouveau Cinéma, Montréal - posebno priznanje žirija / Encounters Documentary Festival South Africa – nagrada publike / Whistler Film Festival - nagrada publike / Festival Nouveau Cinema – nagrada žirija / EIDF Korea - Jury Prize…

Recenzije:
‘Najseksi film o kršenju autorskih prava koji sam ikad pogledao’
CBCov Q sa Jian Gomeshi

‘Remix Manifesto’ nastao je s namjerom da izazove i provocira i u tome je definitivno uspio’
Eddie Cockrel, Variety

‘…tračak nade da se promjena može dogoditi’
Efilmcritic

‘Zabavan, pažljivo napravljen i politički artikuliran film o CopyLEFTu’
PopMatters


DOKUart
NEDJELJA 7.11.2010.
SELO JEDNOG ČOVJEKA / THE ONE MAN VILLAGE
dokumentarni film, Libanon, 2008., 86 min.
redatelj i scenarist: Simon El Habre
snimatelji: Bassem Fayyad & Mark Karam
montažer: Simon El Habre
http://theonemanvillage.com/
O filmu:
Semaan vodi miran život na svom imanju u malom selu Ain al-Halazoun u
libanonskim planinama. Seoce je bilo potpuno ispražnjeno i uništeno u borbama, tijekom građanskog rata u Libanonu, između 1975. i 1990. godine. Danas, mnogo godina nakon službenog pomirenja, njegovi stanovnici, koji su svi iz jedne obitelji, redovito odlaze natrag u selo kako bi obrađivali svoja zemljišta ili posjetili svoje kuće, ali uvijek odlaze prije zalaska sunca. 
U utješnom i duhovitom filmu Simon El Habre promatra život u svojem selu duhova i pokušava prikazati individualne i zajedničke uspomene ljudi u zemlji, koja kao da živi u kolektivnoj amneziji i ranjiva je na mogućnost novog građanskog rata.


Nagrade:
2009.
HOTDOCS, Toronto, Kanada – Najbolji međunarodni dokumentarni film
ONE WORLD RIGHTS FILM FESTIVAL, Prag, Češka – Posebno priznanje Velikog žirija
MONACO CHARITY FILM FESTIVAL, Monako – Posebno priznanje žirija za dokumentarni film
ARAB FILM FESTIVAL ROTTERDAM, Nizozemska – Srebrni sokol
EXPRESIÓN EN CORTO INTERNATIONAL FILM FESTIVAL, Meksiko – Posebno priznanje žirija
DOKUFEST, Prizren, Kosovo – Posebno priznanje žirija
FILM FESTIVAL DELLA LESSINIA, Italija – Posebno priznanje žirija
2008.
INTERNATIONAL FILM FESTIVAL DUBAI, Ujedinjeni Arapski Emirati - Mur Arabic Dokumentarci, Posebno priznanje žirija


Recenzije (izbor):
Film koji vam se podvuče pod kožu. Rima Mesmar, AL MOUSTAKBAL

Uzbudljivo, bolno, zrelog i vrlo dobro napravljeno. Film najavljuje rođenje odličnog redatelja, koji kombinira hrabrost i talent. Film koji ne ostavlja mjesta mržnji. 
Pierre Abi Saab, AL AKHBAR

Simon El Habre pokazuje nam čovjeka koji živi u ljepoti i miru sa svojim bivšim neprijateljima. Avery Hudson, GROUNDREPORT

Lijepo snimljeno i nježno, Selo jednog čovjeka poetska je oda čovjekovom pokušaju da očuva pastirski način života.FILM VENTURE CAPITAL

Selo jednog čovjeka film je o sjećanju, ali i o nostalgiji, taj promjenjivi selektivni proces sjećanja koji zaustavlja trenutke u nemogućim idilama. Eddie Taylor, NOX


VIKEND OSKAROVACA

SUBOTA, 18.09.2010
Dom kulture 20 sati
DOKUart

Čovjek na žici
Man On Wire

dokumentarni film, 2008.,SAD, V. Britanija, 90 min.
uloge:Philippe Petit, Jean François Heckel, Jean-Louis Blondeau
režija:James Marsh
scenarij:Philippe Petit
producent:Simon Chinn

Kako snimiti dinamičan dokumentarac o događaju starom više od trideset godina? Redatelj James Marsh za sobom ima upravo takve bizarne poduhvate, kao što je cjelovečernji film o ishrani Elvisa Presleya, pa mu nije bilo nimalo teško povezati intervjue, arhivske materijale i dramske rekonstrukcije, u film koji se prati poput najnapetijeg trilera.
O čemu se radi? O ‘umjetničkom zločinu stoljeća’. Stariji će se možda sjetiti da je 7.8.1974. između tornjeva-blizanaca Svjetskog trgovačkog centra izvjesni Philippe Petit razapeo žicu i na njoj balansirao i plesao punih sat vremena, sve dok nije uhićen… U dokumentarcu kojeg su na Sundanceu nagradili i publika i žiri, ikonoklast koji je nadživio ikonu, nakon 34 godine objašnjava kako mu je to uopće pošlo za rukom.

Nagrade:
Academy Awards - Oscar - najbolji dugometražni dokumentarac
Sundance Film Festival – glavna nagrada i nagrada publike
Los Angeles, Critics Association – najbolji dokumentarac
Outstanding British Films – Bafta Award
National Board of Review – najbolji dokumentarac…


NEDJELJA, 19.09.2010
Dom kulture 20 sati
DOKUart

Zaljev
The Cove

dokumentarni film, 2009, SAD, 92 min.
uloge:Joe Chisholm, Mandy-Rae Cruikshank, Charles Hambleton
režija:Louie Psihoyos
scenarij:Mark Monroe
uloge:Joe Chisholm, Mandy-Rae Cruikshank, Charles Hambleton
producenti:Paula DuPré Pesman, Fisher Stevens

Svi koji vjeruju da dokumentarni filmovi mogu ispraviti nepravdu moraju pogledati ovaj “eko-triler”.  Šezdesetih godina prošlog stoljeća, Richard O’Barry, vodeći svjetski dreser delfina, radio je na popularnom filmu Fliperu. Kada mu je jedan od delfina uginuo na rukama, shvatio je da je dio njegove karijere posvećen dresuri bio greška i da životinje imaju pravo na slobodu kao i ljudi. Odlučio je da neće odustati dok i posljednjeg delfina ne vrati u prirodno stanište.
Film Zaljev, u režiji vrhunskog podvodnog fotografa Louiea Psihoyosa, predstavlja nevjerojatnu priču o tome kako se Psihoyos, O’Barry i odabrana ekipa aktivista, filmskih stvaraoca i ronioca zaputila u misiju da prodru u skriveni zaljev u Japanu i saznaju istinu o mračnoj i smrtonosnoj tajni. Misterije koje otkrivaju predstavljaju samo vrh ledenog brijega.

Nagrade:
Pobjednik više od 50 prestižnih međunarodnih filmskih festivala, među njima:
Academy Awards, Oscar – najbolji dugometražni dokumentarac
Sundance Film Festival - nagrada publike
Hot Docs, Toronto - nagrada publike
Silver Docs Film Festival - nagrada publike
Sydney Film Festival – nagrada publike
IDFA, Amsterdam – nagrada publike
Los Angeles, Film Critics Association – najbolji film
Toronto, Film Critics Association - najbolji dokumentarac…

 


FILMSKI PROGRAMI - LIPANJ 2010.

DOM KULTURE, 20 SATI
DOKUart
PETAK, 4.6.2010.
STOP&GO FESTIVAL  
HRVATSKA TURNEJA
22 kratka animirana filma u stop animaciji iz cijelog Svijeta, 80 min
gostuje: Sarah Klein, animatorica iz USA
program je realiziran u suradnji sa Hrvatskim filmskim savezom
ulaz SLOBODAN

PROGRAM:
CAMOPLET (2008. 18’ 00’’) Claudia Tennyson
Crnohumorni pogled na pletenje otkriva opsesivne kvalitete i golemu popularnost ove vještine, podudarajući se s ozračjem straha prouzročenim ratom protiv terora.

BUDILICA (2004. 2’ 15’’) Sean Horchy
Vrijeme stvara svoju glazbu.

ZA PTICE (2004. 5’ 00’’) Lilli Carré
Visoko - žičani čin uspavanih medvjeda, crnih ptica i staraca.

MAMUTOVA PEĆINA (2005. 2’ 28’’) Stephanie Hutin
Fantazija igračaka, šljokica, papira i objekata ilustrira glazbu Holopawa.

SKVIK, CVRK, TRUBA (2006. 0’ 56’’) Saelee Oh & Lana Kim
Simpatični pogled na jednu od životnih nedaća sagledane iz mišje perspektive.

TUMBLEWEED GRAD (1999. 16mm, 8’ 00’’) Samara Halperin, glazba Corner Tour.
Pronađite pravu ljubav s Todom Tonka Kaubojem na njegovoj autostopirajućoj avanturi kroz teksašku pustinju.

AMERIČKI BANDITI (2004. 2’ 25’’) Philippe Vendrolini
Divlja vožnja, u kojoj animirana policija riskira živote jureći za mahnitim jelenom.

RUŠEĆI NEBO DAJEM TI SUNCE (2005. 1’ 45’’) Tommy Becker
Božanski komad koji kombinira neobrađenu izvedbu, glazbu i kostime.

PAPIRMACIJA (2007. 1’ 08’’) Jen Stark, glazba Eddie Alonso
Stop motion uradak o dugama i misterioznim organskim strukturama, rađen zamršenim kolažima.

UDVARANJE PTIČARA (2006. 1’ 34’’) Pete Davies, glazba Andrew Lynn & Angie Moore
Vječna priča o ljubavi i gubitku prepričana kroz sagu epskih proporcija.

ŠIVANJE ZA ISUSA (2005. 2’ 20’’) Sherri Wood & Ignacio Alcantara
Izrada kilta u čast nestalih amerikanaca i irskih civila koji su poginuli u iračkom ratu.

KAK’ STE ŠESIRI (1968. 0’ 30’’) Judith Selby
Susret i pozdrav šešira.

SAVRŠEN PRIZOR (2006. 7’ 46’’) Meredith Holch
Kroz stare razglednice i časopise Vermont Life autor istražuje rapidnu izmjenu života i pejzaža u ruralnom Sjevernom Vermontu.

PSEĆI ĐUDO – ZVUČNA KUTIJA (2007. 1’ 15’’) Andrew Kelleher
Rexley i Roy, dva obična psa, žive za đudo no njihove ideje o istom se uvelike razlikuju.

CRNA MAČKA (2006. 2’ 28’’) ŠAF Čakovec
Mračno duhovita animacija likova i njihovih nesretnih slučajeva.

KAKICA ILI CVIJET (2003. 1’ 28’’) Melinda Stone
Niz fotografija slikanih po redu te printanih kao kontakt kopija na 35 mm film pretvaraju se u igru pogađanja. Sudjelovanje publike potrebno je zbog prepoznavanja.

ČEŽNJA ZA PUTOVANJEM (2008. 5’ 10’’) Sarah Klein
Dnevna rutina motivira modernu ženu da krene na put oko svijeta.

STVARANJE KOZIK AKCIJSKE FIGURE (2006. 1’ 28’’) Mike Leavitt
Još jedna akcijska figurica u Mikeovoj sve brojnijoj umjetničkoj vojsci.

BEZ NASLOVA # 90 (2002, 1’ 27’’) Aeneas Wilder
Koristeći samo crvenu traku i četiri ahitehtonska stupa Aeneas Wilder stvara inspirirajući seriju obličja baziranih na zbrajanju i oduzimanju.

ARITMETIKA (2006. 4’ 47’’) Laurie O’Brien, glazba Michael McHam
Adaptacija U lubenici šećer Richarda Brautigana koristeći lutke, kolaž, pronađene zvukove i instrumente domaće izrade.

PJESMA IMIGRANATA (2008. 2’ 25’’) Mel Prest
Kronika stvaranja slike objašnjena kroz riječi pjesme.

JA SAM MANIPULATOR (2003. 4’ 30’’) Clare Rojas & Andrew Jeffrey Wright
Promijenjene, isjeckane i manipulirane slike iz modnih časopisa stvaraju potpuno drugačiju priču.

NEDJELJA, 6.6.2010.
NEKA OSTANE MEĐU NAMA
igrani film,  Hrvatska, 2010, 110 min
redatelj: Rajko Grlić
uloge: Miki Manojlović, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Nataša Dorčić, Daria Lorenci
gost: Bojan Navojec
sadržaj:
“Neka ostane medju nama” je zločesta, indiskretna zagrebačka priča o virovima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja. O nečemu što se događa u boljim obiteljima i uglavnom pristojno prešujuće, ali nije zbog toga manje bolno. Upoznajemo dva brata, njihove supruge, ljubavnice i djecu koja pouzdano ne znaju tko im je otac. Sve se ovdje izmiješalo u dvostrukim životima, paralelnim vezama, u gorkoj i slatkoj priči o neumornom traganju za ljubavlju i srećom, o požudi koja nikada zapravo ne gasne i užasnim posljedicama koje možete izazvati ako se, makar i slučajno, nađete u tuđem krevetu.

ulaz: 20 kn

 


VIKEND HRVATSKIH FILMSKIH HITOVA

DOM KULTURE, 18 i 20 SATI
ulaz: 20 KN


SUBOTA, 17.4.2010.
DOKUart

CRNCI


igrani film, 2009., 78 min.
produkcija: Kinorama i Hrvatska radiotelevizija
producent: Ankica Jurić Tilić
režija: Zvonimir Jurić, Goran Dević
uloge: Ivo Gregurevižć, Emir Hadžihafizbegović, Rakan Rushaidat, Krešimir Mikić, Franjo Dijak, Nikša Butijer, Stjepan Pete
direktor fotografije:Branko Linta h.f.s.
montažer:Vanja Siruček
scenograf:Mladen Ožbolt

sadržaj: Rat. Grad pod opsadom. Primirje je netom proglašeno, a vod „Crnci“ koji je obavljao prljave zadatke treba biti rasformiran. Ivo, zapovjednik voda koji je izgubio tri svoja člana priprema akciju izvlačenja njihovih tijela iz šume u kojoj su poginuli i usprkos primirju akciju potapanja brane koja će nanijeti veliku štetu neprijatelju. Preživjeli članovi voda, mučeni svaki svojim osobnim krivnjama i dilemama, kreću u akciju. U akciji, koja se događa u šumi, neprijatelja kog traže naći će tamo gdje su se najmanje nadali – u sebi samima.

festivali: Pula film festival 2009, Pula, Hrvatska - nacionalna konkurencija - nagrade:    Zlatna arena za režiju, za najbolju mušku sporednu ulogu i ton,
Sarajevo film festival 2009, Sarajevo, Bosna i Hercegovina - službena konkurencija,
Ljubljana International Film Festival 2009, Ljubljana, Slovenia - službena konkurencija - nagrada: glavna nagrada natjecateljskog programa,
Festival autorskog filma 2009, Beograd, Srbija - službena konkurencija - grand prix Aleksandar Saša Petrović


NEDJELJA, 18.4.2010.
Kino u gostima
DOKUart

NA PUTU


igrani film, 2010., 90 min
produkcija:BiH, Hrvatska, Njemačka, Austrija
hrvatski koproducent: Leon Lučev (Živa produkcija)
režija: Jasmila Žbanić
glavne uloge: Zrinka Cvitešić, Leon Lučev
ostale uloge: Nina Violić, Sebastian Cavazza, Ermin Bravo, Marija Kohn, Jasna Žalica…

sadržaj: Luna (Zrinka Cvitešić) je stjuardesa i živi u sretnoj vezi, punoj ljubavi, sa Amarom (Leon Lučev) koji radi kao kontrolor leta na sarajevskom aerodromu. Oboje su izašli iz rata kao siročad, no pokušavaju ostaviti bolnu prošlost iza sebe. Željeli bi imati dijete, ali ga ne mogu začeti zbog Amarovog zdravstvenog problema. Pored toga, Amar ima problem i sa pićem. Na poslu ga zatiču kako pije – te zbog toga dobija suspenziju – što ga vodi u spiralu depresije i očaja. Luna, zajedno sa njihovim zajedničkim prijateljima, Šejlom (Nina Violić) i Dejom (Sebastian Cavazza), pokušava pomoći Amaru, ali on uporno odbacuje terapiju.

Amar jednog dana, sasvim slučajno, sreće Bahriju (Ermin Bravo) starog prijatelja s bojišnice, koji je u međuvremenu postao pravi vjernik. Mada se u početku opire Bahrijinim duhovnim savjetima, Amar doživljava duboku promjenu nakon posjeta džamiji i slušanja vjerskog obreda. Iako su Luna i njihovi prijatelji u početku skeptični prema Amarovoj promjeni, ipak im je drago, jer je prestao piti. Luna ga još uvijek veoma voli ali je puna sumnji i rezervi prema njegovom novom načinu života, pa i odustaje od tretmana umjetne oplodnje jer osjeća sve veću sumnju u njihovi zajednički, obiteljski život. Međutim, na njeno ogromno čuđenje, saznaje da je već trudna…

festivali: Berlienale, 2010., službena konkurencija


KINO U GOSTIMA – Film „Na putu“ ide na put
Ideja samog projekta “Kina u gostima” rodila se iz činjenice da su nosioci glavnih uloga u filmu „Na putu“ Zrinka Cvitešić i Leon Lučev rodom iz gradova koji nemaju ili do nedavno nisu imali kino dvorane – konkretno, riječ je o Karlovacu i Šibeniku. Također, neosporna je činjenica da se u posljednjih dvadeset godina broj funkcionalnih kino dvorana u Hrvatskoj drastično smanjio, a gotovo cijela kino mreža urušila. Drugim riječima, filmove koji ne potpadnu pod skute „velikih“ distributera nemoguće je vidjeti na hrvatskom velikom platnu.

    Vjerujući u svoj film i njegove kvalitete, prepoznane od jednog od najvećih svjetskih filmskih festivala - Berlinalea, želja je autora da ga u kino atmosferi dožive i sugrađani koji nemaju tu sreću da u svom gradu imaju kino dvoranu. Iz tog razloga ekipa filma je pokrenula akciju “Kino u gostima”, u okviru koje su posjetili više hrvatskih gradova (Karlovac, Krapina, Trogir, Umag, Slavonski Brod…)

    Cijeli projekt je zamišljen tako da glumci, odnosno čitava filmska ekipa, kao i tehnička oprema (projektor, kopija) putuju od grada do grada i rade projekcije, te po potrebi organiziraju i razgovore s publikom – kako bi cijelo događanje bilo što interaktivnije. Cilj je doći do što više ljubitelja sedme umjetnosti, te potaknuti one koji to još nisu da postanu, pružajući im mogućnost da film dožive u atmosferi kojoj je i namijenjen - kino dvoranama. Također, i sam odlazak ekipe filma u manje sredine - gradove je čin u kojem se otvaraju vrata međusobnoj komunikaciji i poštivanju ljudi čijim je novcem taj film i napravljen (odnosno novcem poreznih obeznika). Zaključno, ne smije se zanemariti ni činjenica da će se, ako hrvatski film s ovako velikim uspijehom vidi što više ljudi, možda i promijeniti perspektiva gledanja na domaći film, što je itekako vrijedno truda i zalaganja.


ALMODOVAR - CIKLUS FILMOVA

DOM KULTURE, 20 SATI, ULAZ: 15 KN


SUBOTA, 11.09.2010.
DOKUart
Cvijet moje tajne
La flor de mi secreto

režija: Almodóvar, Pedro, 1995, igrani, boja, digitalno, 103 min

uloge: Marisa Paredes (Leo Macías), Juan Echanove (Ángel), Carme Elias (Betty), Rossy de Palma (Rosa), Chus Lampreave (Leina majka)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: Affonso Beato

sadržaj: Leo Macías je spisateljica jeftinih popularnih ljubavnih romana, a sama je nesretna u ljubavi. Njezin suprug radi u vojsci i više vremena provodi u mirovnim misijama širom svijeta, nego u vlastitu domu iako ga ona željno iščekuje. Da bi sve bila još gore, njezin urednik koji za nju pokazuje ljubavni interes, traži da napravi žestoku kritiku autorice Amande Gris što je pseudonim kojim se ona sama koristi.

NEDJELJA, 12.09.2010.
DOKUart
Loš odgoj
La mala educación

režija: Almodóvar, Pedro, 2004, igrani, boja, digitalno, 106 min
uloge: Gael García Bernal (Ángel), Fele Martínez (Enrique Goded), Daniel Giménez Cacho (otac Manolo), Lluís Homar (Manuel Berenguer), Francisco Maestre (otac José)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: José Luis Alcaine

sadržaj: Početkom šezdesetih 20. stoljeća u katoličkoj školi pod ravnateljstvom oca Manola odrastaju Enrique i Ignacio, dječaci koji tek otkrivaju filmove, ljubav, prijateljstvo, ali i strah. Nakon što Enrique biva izbačen iz škole, ponovo susreće Ignacija šesnaest godina kasnije. U to vrijeme Enrique je poznati redatelj, a Ignacio glumac koji se predstavlja imenom Angel i ima spreman scenarij za koji se nada kako će ga Enrique režirati.

SUBOTA,12.06.2010.
DOKUart
Žene na rubu živčanog sloma
Mujeres al borde de un ataque de nervios

režija: Almodóvar, Pedro, 1988, igrani, boja, digitalno, 90 min
uloge: Carmen Maura (Pepa), Antonio Banderas (Carlos), Julieta Serrano (Lucía), María Barranco (Candela), Rossy de Palma (Marisa)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: José Luis Alcaine

sadržaj: Pepa, ostavljena ljubavnica u očaju priprema samoubojstvo. Njen plan je pojesti gazpacho u koji je otopila dovoljnu količinu tableta za spavanje da joj osigura sigurnu i bezbolnu smrt. Uskoro joj na vratima osvane prijateljica u bijegu pred policijom zbog kriminalnih aktivnosti njena dečka. U želji da najprije pomogne prijateljici, potražit će savjet kod odvjetnice koja je igrom slučaja nova ljubavnica Pepina bivšeg ljubavnika.

NEDJELJA, 13.06.2010.
DOKUart
Što sam učinila da zaslužim ovo?
Qué he hecho yo para merecer esto?

režija: Almodóvar, Pedro, 1984, igrani, boja, digitalno, 101 minuta
uloge: Carmen Maura (Gloria), Luis Hostalot (Polo), Ryo Hiruma (profesor Kendo), Ángel de Andrés López (Antonio)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: Ángel Luis Fernández

sadržaj: Priča o atipičnoj obitelji: majka je čistačica ovisna o tabletama, otac je krivotvoritelj rukopisa zaljubljen u njemačku pjevačicu, jedan sin prodaje drogu, a drugog majka prodaje zubaru. Slučajno ubije supruga i pokreće lanac događaja kao iz noćne more. Prava crna komedija apsurda.

 

SUBOTA, 20.3.2010.
DOKUart
Slomljeni zagrljaji
Los abrazos rotos

režija: Almodóvar, Pedro, 2009, igrani, boja, digitalno, 127 min
uloge: Penélope Cruz (Lena), Lluís Homar (Mateo Blanco / Harry Caine), Blanca Portillo (Judit García), José Luis Gómez (Ernesto Martel)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: Rodrigo Prieto

sadržaj: Harry Caine, slijepi je pisac koji dane provodi većinom u stanu u društvu svoje agentice Judit i njezina sina Diega. Spletom okolnosti polako počinjemo otkrivati njegovu prošlost kada se zvao Mateo Blanco i radio kao filmski redatelj. Pripremajući se za novi film glavnu ulogu je dodijelio Leni, supruzi opsesivna milijunaša Ernesta Martela koji ne odobrava njezinu karijeru bojeći se da je ne izgubi.


NEDJELJA, 21.3.20210.
DOKUart
Mračne navike
Entre tinieblas

režija: Almodóvar, Pedro, 1983, igrani, digitalno, boja, 114 min
uloge: Cristina Sánchez Pascual (Yolanda Bel), Julieta Serrano (glavna sestra, Julia), Marisa Paredes (sestra Gnoj), Carmen Maura (sestra Izgubljena), Lina Canalejas (sestra Zmija) ,Chus Lampreave (sestra Štakor)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: Ángel Luis Fernández

sadržaj: Yolanda, pjevačica iz noćnog kluba, potraži utočište u samostanu nakon što joj se dečko predozira. Skrivajući se od policije provodi vrijeme s neobičnim časnim sestrama: jedna potajno piše ljubavne romane, druga drži tigra kao kućnog ljubimca, treća drži tečaj šivanja svećeniku u kojega je zaljubljena, a nadzornica samostana gaji osjećaje spram Yolande.


SUBOTA, 24.4.2010.
DOKUart
Vraćam se
Volver

režija: Almodóvar, Pedro, 2006, igrani, boja, digitalno, 121 min
uloge: Penélope Cruz (Raimunda), Carmen Maura (Irene), Lola Dueñas (Sole), Yohana Cobo (Paula), Chus Lampreave (teta Paula)
scenarij: Pedro Almodóvar
fotografija: Luis Alcaine

sadržaj: Dvije sestre, Raimunda i Sole, te Raimundina kćer Paula putuju na selo u posjet teti Pauli, sestri njihove majke Irene koja je poginula godinama ranije u požaru. Paula govori o Ireni kao da je živa te se sestre zabrinu kako postaje senilna. No, Raimunda ima dovoljno svojih problema s neimaštinom i nezaposlenim, alkoholičarskim suprugom. Nakon što napadne kćer, Paula ubija oca, a Raimunda se rješava njegova leša. Iste noći umire i teta Paula.


NEDJELJA, 25.4.2010.
DOKUart
Živo meso
Carne trémula

režija: Almodóvar, Pedro, 1997, igrani, boja, digitalno, 89 min
uloge: Javier Bardem (David), Francesca Neri (Elena), Liberto Rabal (Víctor Plaza), Ángela Molina (Clara), José Sancho (Sancho)
scenarij: Pedro Almodóvar (po romanu «Live Flesh» Ruth Rendell
fotografija: Affonso Beato

sadržaj: Jedne noći godine 1990., trojica muškaraca uzimaju oružje u kući talijanskog konzula u Madridu. Konzulova kćer Elena očajavajući čeka dilera s drogom. Trojica muškaraca su: Victor, nezreo i problematičan adolescent i par policajaca, David i Sancho. Za vrijeme nasilne svađe pištolj opali i pogodi Davida u kralježnicu. Privode i osuđuju Victora na sedam godina zatvora, a David, sada paraplegičar, postaje košarkaškom zvijezdom u kolicima i ženi Elenu. Po izlasku iz zatvora Victor odmah sreće dvojicu policajaca koji su ga strpali u zatvor, te osveta postaje njegovom stalnom opsesijom. José Sancho 1997. osvaja nagradu Goya za sporednu ulogu.

 

 


SUBOTA, 6. 3.

MAHLEROVA GLAZBENA VEČER

glazbeno-filmski edukativni program
DOKUart

Dom kulture Bjelovar, 19 SATI, ULAZ SLOBODAN
DOKUart
Gustav Mahler (Kaliště, Češka, 7. srpnja 1860. - Beč, 18. svibnja 1911.), austrijski skladatelj i dirigent . Za života je bio najpoznatiji kao jedan od vodećih orkestralnih i opernih dirigenata. Od tada je priznat i kao jedan od najvažnijih skladatelja kasnog romantizma, iako njegova glazba, u glazbenim krugovima suvremenika nikada nije bila putpuno prihvaćena. Mahler je skladao prvenstveno simfonije i pjesme, no njegov pristup žanru često je zamagljivao granice između orkestralne pjesme, simfonije i simfonijske pjesme… Poznate i nepoznate detalje iz života i stvaranja Gustava Mahlera otkriva muzikologinja
prof. Marijana Pintar

 

MAHLER I… SIMFONIJA PRIRODI

Plesna predstava STUDIA UČILIŠTA ZKM Zagreb
DOKUart
izbor glazbe i koreografija: Desanka Virant
plešu:
IDA JANKOVIĆ, MARIJA BITUNJAC, MARTINA KOVAČEVIĆ, SANDRA CRNKO
MORANA VUKIĆ, NINA HORVAT, IVA ŠOLČIĆ, LINA TOMAŠIĆ, MARGARETA BOLARIĆ,
IZOLDA PRISTOJKOVIĆ, NINA MARKOVIĆ, TEA DUPLANČIĆ

dijelovi:
Povremeno smireno (4.simfonija u G-molu, 4. stavak, Sehr behaglich)
Malo brže, ali ne prebrzo (1. simfonija «Titan», 3. stavak, Feierlich und gemessen ohne zu schleppen)

dramaturgija: Maja Sviben Kostimi: Desanka Virant i Draženka Burić
glazbena suradnica: Marijana Pintar
kostime izradila: Vera Hodžić  Organizator: Draženka Burić

DOKUart

MAHLER

biografski film, Velika Britanija,1974.,115 min.
scenarij i režija:Ken Russel
glumci: Robert Powell, Georgina Hale
snimatelj: Dick Bush
glazba: Gustav Mahler, Richard Wagner, Dana Gillespie
sadržaj:
Film je niz sjećanja i utisaka iz skladateljeva života, smještenih u njegovu veličanstvenu i izazovnu glazbu. Ljubomora na privlačnu suprugu, ludost njegova kolege studenta, obraćenje sa židovstva na katoličanstvo, tragična smrt kćeri, njegova bolest samo su neki od elemenata odabranih za ovu simboličku vizualizaciju Mahlera i njegove glazbe. Film je 1974. prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu gdje je osvojio grand prix za tehničku izvedbu.

DOKUart
Henry Kenneth Alfred Russel (rođen 3. srpnja 1927), poznat kao Ken Russel, engleski je filmski redatelj.Poznat je po svom pionirskom radu na televiziji i filmu kao i po svom kontroverznom stilu.Bio je kritiziran zbog prevelike opsjednutosti seksualnošću i crkvom. Russel je počeo režirati na BBC-u maštovite adaptacije života poznatih kompozitora, koje su bile neuobičajene u to vrijeme. Najpoznatiji je po svom filmu Women in Love (1969) za koji je dobio Oscara, te po filmovima: The Devils (1971), The Who’s Tommy (1975) i naučno-fantastičnom Altered State (1980).


VELJAČA 2010.

SUBOTA, 13. 02. 2010.
DOM KULTURE 18 i 20 SATI

ulaz: 20 kn

KENJAC

igrani film, Hrvatska, 2009, 90 min.
DOKUart
scenarist i gledatelj: Antonio Nuić
producent: Boris T. Matić
glumci:Nebojša Glogovac, Nataša Janjić, Ljubomir Kiki Kapor, Tonko Lonza, Emir Hadžihafizbegović, Asja Jovanović, Roko Roglić, Trpimir Jurkić
direktor fotografije: Mirko Pivčević
montažer: Marin Juranić
scenograf: Nedjeljko Mikac- Cak
muzika: Srđan Gulić

sadržaj:Godina je 1995. Ljeto kada će se dogoditi Oluja. Boro, čovjek godinu i pol udaljen od proslave četrdesetog rođendana, sa ženom Jasnom i sinom Lukom nakon sedam godina odlazi u Drinovce, svoje rodno selo u Hercegovini. Želi vidjeti brata koji je sa obitelji uspio izaći iz Sarajeva. Boro je u konstantnoj svađi sa Jasnom, a s ocem Paškom, kojeg krivi za majčinu smrt, uopće ne razgovara. U dva tjedna kolovoza 1995. Boro će razriješiti godinama dubok sukob s ocem, naučit će biti bolji muž i otac, a u svemu tome će ne malu ulogu odigrati jedan magarac.

nagrade: Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji hrvatski dugometražni igrani film ,
Zlatna Arena Festivala u Puli 2009. za glazbu (Srđan Gulić), kameru (Mirko Pivčević) i scenarij (Antonio Nuić).


SIJEČANJ 2010.

9.01.  SUBOTA

Ciklus suvremenog brazilskog filma
u susradnji s Brazilskim veleposlanstvom u Zagrebu i Hrvatskim filmskim savezom
DOKUart
DOKUart
ZABRANJENO ZABRANITI / PROIBIDO PROIBIR /
igrani film
DOKUart
Brazil, 2007, 105 min.
režija: Durán, Jorge
uloge: Caio Blat (Paulo), Maria Flor (Leticia), Alexandre Rodrigues (Leon), Edyr de Castro (Rosalina), Raquel Pedras (Rita).
scenarij: Jorge Durán, Dani Patarra
fotografija: Luís Abramo

Leon, student sociologije, u vezi je s Leticijom, studenticom arhitekture koja je zaljubljena u njegova najboljeg prijatelja i sustanara, Paula. On je student medicine na praksi u sveučilišnoj bolnici gdje upoznaje neizlječivo bolesnu Rosalinu. Pokušavajući naći njezina dva sina, troje prijatelja upoznat će nasilnu stranu grada i dovesti živote u opasnost.
ULAZ:15 kn

10.01.  NEDJELJA

Ciklus suvremenog brazilskog filma
u susradnji s Brazilskim veleposlanstvom u Zagrebu i Hrvatskim filmskim savezom


GASTRONOMSKA PRIČA /ESTOMAGO/
igrani film
DOKUart
Brazil, 2007, 112 min.
režija: Jorge, Marcos
uloge: João Miguel (Nonato), Fabiula Nascimento (Íria), Babu Santana (Bujiú), Carlo Briani (Giovanni), Zeca Cenovicz (Zulmiro).
scenarij: Cláudia da Natividade, Fabrizio Donvito, Marcos Jorge, Lusa Silvestre
fotografija: Toca Seabra

U sadašnjosti, u zatvoru u kojem služi kaznu Nonatoa cijene i poštuju ostali zatvorenici zbog njegova velikoga talenta za kuhanje koji im omogućava ukusne obroke. Vrativši se u prošlost, vidimo kako je bio prisiljen prati suđe u jednom restoranu jer nije imao čime platiti večeru. Nastavivši tamo raditi, Nonatov talent za kuhanje biva primijećen i učini ga popularnim.

ULAZ: 15 kn

 

23.01. SUBOTA

autorski vikend : Jacques Tati
u suradnji sa Kinotekom Zlatna vrata Split

ŠKOLA ZA POŠTARE /L’ÉCOLE DES FACTEURS/

kratki igrani film
DOKUart
Francuska, 1947., 15 min.
režija: Jacques Tati
scenarij: Jacques Tati; Producent: Fred Orain;
glazba: Jean Yatove;
fotografija: Louis Félix;
montaža: Marcel Morreau;
kostimografija: Jacques Cottin; Asistent redatelja: Henri Marquet;
uloge: Jacques Tati (poštar), Paul Demange (šef)

Brzina i učinkovitost su bitne osobine obuke svakog poštara! Zadatak je jednostavan: skratiti vrijeme obilaska kako bi stigao na avion preuzeti poštu. U jednom malom seoskom poštanskom uredu, tri su poštara, od kojih je jedan Francois, kojeg nadređeni svojim unjkavim glasom stalno pritišće nalozima…

ODMOR GOSPODINA HULOTA
/LES VACANCES DE MONSIEUR HULOT/

igrani film
DOKUart
Francuska, 1953., 114 min.
režija: Jacques Tati;
scenarij: Pierre Aubert, Jacques Lagrange, Henri Marquet, Jacques Tati; produkcija: Fred Orain, Jacques Tati;
glazba: Alain Romans;
fotografija: Jacques Mercanton, Jean Mousselle;
montaža: Suzanne Baron, Charles Bretoneiche,  Jacques Grassi;
uloge: Jacques Tati (gospodin Hulot), Nathalie Pascaud (Martine), Micheline Rolla (teta); Valentine Camax (Engleskinja), Louis Perrault (Fred), André Dubois (zapovjednik), Lucien Frégis (vlasnik hotela), Raymond Carl (konobar), René Lacourt (prolaznik), Marguerite Gérard (prolaznica)

Odmor, svi to znaju, nije stvoren za zabavu. Svi to znaju osim gospodina Hulota koji s lulom u zraku i lepezastom siluetom prihvaća život onakvim kakav jest, užasno remeteći za volanom svog starog raštimanog automobila Salmson ljetni spokoj turista koji su se smjestili sa svojim građanskim običajima u malo kupališno mjesto na obali Atlantika. U kupališnoj dosadi zadivljujućim užitkom pravi dvorce u pijesku. I odjednom, dosada se rasprsne u smijeh, dok se dvorci od pijeska otvaraju nad uspavanom ljepoticom, a uz dreku djece ta mala plaža pršti i svjetluca kao da je nacionalni praznik… Gospodin Hulot, nesvjestan bruke, se vraća… Gdje se on zapravo vraća? Među oblake, bez sumnje, odakle uostalom nikad nije ni sišao. A djeca su, nakon njegova nestanka, još dugo gledala u nebo.

„… komika mu s temelji na slijedu brižno razrađenih vizualnih gegova, teksta gotova da i nema, a zvuk se pojavljuje samo u funkciji šumova i buke; uvijek nazočna točnost opservacija prožeta je nježnom i melankoličnom poezijom svakodnevnog življenja, uglavnom tzv. malih ljudi…“ (Petar Krelja)

ULAZ SLOBODAN


24.01.  NEDJELJA

autorski vikend : Jacques Tati
u suradnji sa Kinotekom Zlatna vrata Split

MOJ UJAK /MON ONCLE/
igrani film
DOKUart
Francuska, 1958., 117 min.
režija: Jacques Tati,
scenarij: Jacques Lagrange, Jean L’Hôte, Jacques Tati;
produkcija: Louis Dolivet, Jacques Tati, Alain Térouanne, Fred Orain;
glazba: Franck Barcellini, Alain Romans, Norbert Glanzberg; Fotografija: Jean Bourgoin,
montaža: Suzanne Baron;
kostimografija: Jacques Cottin;
uloge: Jacques Tati (gospodin Hulot), Jean-Pierre Zola (Charles Arpel), Adrienne Servantie (gospođa Arpel), Lucien Frégis (gospodin Pichard), Betty Schneider (Betty), Jean-François Martial (Walter), Dominique Marie (susjeda), Alain Bécourt (Gerard Arpel), Yvonne Arnaud (Georgette), Adelaide Danieli (gospođa Pichard)

Gospodin i gospođa Arpel imaju potpuno automatiziranu, neobično funkcionalnu suvremenu vilu u iznimno lijepo uređenoj gradskoj četvrti. Gospođa ima i brata, gospodina Hulota, koji će svojim naivnim postupcima učiniti da funkcionalno postane nefunkcionalno. Bezazlen, ali s revnošću koja otkriva neizlječivu neprilagođenost življenja u to „blaženo doba“ suvremenih naprava. Hulot, s druge strane, prekomjerno voli pse, naročito lutalice te namještaj koji glupo nalikuje na kuće. Sve to ne bi bilo toliko strašno da nećak Gérard ne „slijedi“ ujaka, ističući poput njega očito gađenje prema industrijskim ljepotama i sterilnošću.

“… vrhunski komičarski stil potpomognut šarenom ekipom naturščika. Još jednom potvrđujući inventivnost svog kreatora, centar zabave ipak je gospodin Hulot čija je toplina i poetika daleko ispred satire dehumaniziranog ambijenta… (Bosley Crowther)

ULAZ SLOBODAN

JACQUES TATI
DOKUart
pravim imenom Jacques Tatischeff, rođen je 9. listopada 1907. u mjestu Le Pecq (Yvelines). Na filmu debitira pisanjem scenarija i interpretacijom „Oscara, prvaka u tenisu“ (Oscar champion de tennis, 1932.), koji je ostao nedovršen zbog nedostatka novčanih sredstava. Nakon toga slijede dva filma s Rhumom, malenim i nervoznim glumcem, savršenom tatijevom antitezom.
Mobiliziran je 1943. i biva smješten u slobodnoj zoni blizu mjesta Sainte-Sévère-sur-Indre, sa svojim prijateljem Henrijem Marquetom. Tamo pišu scenarij za „Školu poštara“ (L’école des facteurs, 1947.), a zbog snimanja filma „Bitka za prugu“ (La bataille du rail, 1946.) René Clement mu prepušta realizaciju filma. „Škola poštara“ doživljava uspjeh - osvojit će nagradu Max Linder 1949.
U svibnju 1947. započinje sa svojim prvim dugometražnim filmom „Praznični dan“ (Jour de fête), proširenim i izmijenjenim oblikom „Škole poštara“ - homaggeom američkim nijemim filmovima dvadesetih godina prošlog stoljeća. Piše scenarij za „Odmor gospodina Hulota“ (Les vacances de Monsieur Hulot, 1952.) s Henrijem Marquetom i slikarom Jacquesom Lagrangeom s kojima će surađivati do kraja života. Film „Odmor gospodina Hulota“ doživljava veliki uspjeh od strane publike i kritike i to već od pojavljivanja 1953. godine. Osvaja nagradu Louis Delluc, a nagrađivan je u Cannesu, Bruxellesu, Berlinu, New Yorku, Alžiru, Švedskoj, na Kubi te je 1955. nominiran za Oskara. 
Nakon njega slijedi „Moj ujak“ (Mon Oncle) koji ima bolju financijsku podlogu, a snimljen je u dvije verzije: francuskoj i američkoj (duža 9 minuta). Razvija kritički pogled na evoluciju društva, koji se u prethodnim filmovima jedva nazirao. Specijalnu nagradu žirija osvaja u Cannesu, zatim i Oskara za najbolji strani film 1959.  Popularan je i prikazivan u čitavom svijetu, što je Tatiju signal za početak najambicioznijeg projekta: „PlayTime“, koji je sniman na 70 mm u periodu od listopada 1965. do listopada 1967. godine. Nakon što je odbijeno snimanje u Americi, Tati obilazi Evropu u potrazi za idealnom lokacijom, no ništa mu se ne sviđa pa gradi „Tativille“, ogromnu scenografiju od betona, plastike, stakla i čelika na 15 000 m² blizu Vincennesa. Početni proračun uvelike je bio premašen, film je bio komercijalni neuspjeh u startu, što Tatija dovodi do likvidacije vlastite produkcijske tvrtke Specta-Films, izgubivši pritom prava na svoje filmove. 
Godine 1968. godine Tati režira niz reklamnih spotova (Simca, Taillefine, Seb, Lloyd’s…), a 1971. prihvaća ponudu nizozemskih producenata i počinje snimanje “Prometne gužve“ (Trafic) kao nastavak avantura gospodina Hulota. Tati će potpisati još samo jedan film, „Parada“ (1974.), i to kao narudžbu švedske televizije. S njim Tati radi puni kreativni krug vraćajući se na vlastite početke, tj. na pantomimičarske izvedbe svoje mladosti.
1977. godine dobiva Cesara za životno djelo. 1982., na festivalu u Cannesu, predstavlja Francusku prigodom odavanja javnog priznanja desetorici najboljih redatelja na svijetu. Jacques Tati umire od upale pluća, 4. studenog 1982.
Iako je snimio samo 6 filmova, u anketi časopisa Entertainment Weekly Jacques Tati zauzeo je 46. mjesto na listi najvećih redatelja u povijesti.