1. DAN - PETAK 03.10.
“Recital” (1972.) i “Splendid isolation” (1973.), već nakon prvog prikazivanja završili su u “bunkeru” gdje su ostali sve do kraja 80-ih…
“Recital”
Hrvatska/1972/14 min
REŽIJA I SCENARIJ: Petar Krelja
KAMERA: Nikola Tanhofer
ZAGREB FILM
Iz “Recitala”, usmjerenog na portretiranje ljudi u žrvnju nezahvalna vremena, nezavidnih obiteljskih ili društvenih prilika, jasno je što je moglo zasmetati „autoritetima“ tih politički uzavrelih godina. Snimajući film o priredbi na pozornici podravske provincije u povodu „visokog“ državnog praznika (Dan Republike) redatelj se do te mjere razigrao iskušavajući instrumentarij ironije, da je groteska instrumentaliziranih recitatora i amaterskih glumaca postala još grotesknijom. Film je neslužbeno zabranjen i premijerno prikazan tek 1992.
Izvor: Hrvatski filmski ljetopis, Zagreb 48/2006
“Splendid isolation”
Hrvatska/1973/10 min
REŽIJA I SCENARIJ: Petar Krelja
KAMERA: Ivica Rajković
ZAGREB FILM
“Splendid isolation” opisuje ljude u nevolji koji noće u skromnoj drvenoj baraci smještenoj iza raskošnog hotela Esplanade. I ovaj film neslužbeno je zabranjen i premijerno prikazan tek 1992. Film pripada skupini angažiranih Kreljinih dokumentarnih filmova o društvenoj margini. Preslušavajući namjernike koji su, osim zajedničke nevolje (nedostatak krova nad glavom) donijeli različite osobne (pri)povijesti i uvjerenja Krelja se učestalo prebacuje u obližnji hotel gdje se odvija modna revija okićena kristalnim dekorom i establišmentom u prvim redovima gledališta. Nema sumnje da je za socijalizam, koji je deklarativno propagirao jednakost i zdušno provodio uravnilovke, ta redateljeva usporedba predstavljala ubojiti kritički žalac.
Izvor: Hrvatski filmski ljetopis, Zagreb 48/2006
Biografija autora:
PETAR KRELJA (1940), Štip, Makedonija.
Redatelj i filmski kritičar vlasnik je “maratonske” dokumentarne filmografije, po opsegu gotovo sigurno neusporedive s ijednom u okviru hrvatske kinematografije. Za nepuna četiri desetljeća, od prvijenca iz 1969, snimio je dvjestotinjak dokumentarnih filmova i TV emisija, te brojne igrane filmove. Autor je emotivno angažiranih dokumentarnih filmova o društvenim autsajderima, osobito djeci i mladima. Najpoznatiji mu je igrani film “Vlakom prema jugu” (1981), komedija iz života stanara Novog Zagreba, oslonjena na tradiciju Kreše Golika, o kojem je napisao monografiju “Golik” (1997).
