Riječ selektorice Rade Šešić
Imamo četiri godine. I, kako kaže Denis iz našeg tima, dijete u tim godinama postaje samostalnije, neposlušnije, okolini sve zanimljivije. Mi, naprotiv, slušamo dobro, ali samo vas, poštovana publiko! Osluškujemo pažljivo što vam se sviđalo u proteklim godinama, koja vrsta filma ostavlja najdublji dojam na vas, o čemu se najviše priča nakon samog festivala, za koje filmove nas naši prijatelji, susjedi, poznanici kasnije traže DVD kopiju ” ako je ikako moguće” itd.
Shvatili smo da je Bjelovarska publika pravi partner za ovu vrstu kulturne razmjene, da je znatiželjna, uvijek otvorena za nove teme i suvremene filmske stilove, da je topla i srdačna, dobronamjerna i prijateljska prema svakom gostu. Ponosimo se vama dragi naši sugrađani - DOKUartovci i evo, dovodimo vam opet nekih desetak Europskih top dokumentaraca, filmova od Švedske, preko Njemačke, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine do Makedonije i Bugarske .
Većina filmova je već osvojila pregršt nagrada na raznim svjetskim festivalima.Tako je mala novina, uz veliku čestitku bjelovarskog DOKUarta, ove godine kratki igrani film Tulum, Dalibora Matanića i producentice Ankice Tilić, koji je ove godine bio jedini hrvatski predstavnik u službenoj selekciji u Cannesu. Film je nedavno pobijedio i na Sarajevo film festivalu, te na Festivalu podunavskih zemalja u Vukovaru, a naš, uvijek aktualan DOKUart, iako je fokusiran na dobre dokumentarce, iznimno poziva u goste i izuzetne kratke igrane filmove. Priča je smještena u Vukovaru, jednog idiličnog ljetnog dana. Impresivne uloge ostvarili su Leona Paraminski te Dubrovčan Nikša Butijer.
Višestruko nagrađivan je i njemački dokumentarni Znanje je početak, s kojim također otvaramo program, a koji nikoga na festivalima širom svijeta , nije ostavio ravnodušnim, pa neće vjerujem ni nas Bjelovarčane. To je film koji veliča sam život, muziku, prijateljstvo, ljudske vrline i postavlja ih iznad politike i rata te apostrofira apsurdnost vjerske i etničke netrpeljivosti. Film je pun drame, divnih glazbenih izvedbi, filozofskih razmišljanja o životu, film pun ljubavi za Čovjeka!
Što je zajedničko izabranim filmovima osim činjenice da su svi odreda, po mom mišljenju, dobri, inspirativni? Pa, mogli bismo reći da u ovogodišnjoj selekciji imamo filmove onih autora koji gledatelje znalački privlače vrlo uzbudljivom dramaturškom strukturom. U nekoliko ostvarenja, a najbolji su primjeri Švedski Necrobusiness i Hrvatsko/Makedonski Plati i ženi, redatelji grade svoje dokumentarističke prče onako kako to radi igrani film. Režirajući kretanje svojih junaka unutar realnog, istinskog prostora, unutar kojeg oni doista i obitavaju, postavljajući ih u precizno kadrirane, osmišljene situacije, dobiva se posebna estetiziranost dokumentarca. Autori time ne lažiraju ništa od života svojih junaka nego precizno režirajući svjetlo, pokrete kamere, izrez i kompoziciju kadra, pojačavaju ekspresivnost mjesta, akcija i situacija koje su i dalje suštinski dokumentarističke. Autor je promatrač tijekom priprema za snimanje i procesa istraživanja, a za vrijeme samog stvaranja filma, procesa snimanja nije više po strani i nije više samo promatrač, dakle, ne čeka u stilu cinema verite-a da se nešto dogodi ispred kamere, nego aktivno osmišljava plan ispred objektiva nastojeći kreirati svoj istinski, doživljeni dojam o junacima svog filma.
Takav je i vrlo meditativan i poetičan Slovenski film Pismo djetetu, Vlade Škafara, film koji promišlja o životu, ljubavi, smrti. Koristeći vrlo primjeren minimalistički dokumentaristički stil, s jednostavnim i upečatljivim intervjuima, film nam omogućava da se izmaknemo i promatramo, promišljamo i propitujemo. Pored snage same teme, ljudskih intima i rekapitulacije što se i kako dogodilo u osobnom životu svakog od sudionika filma, ovaj dokumentarac impresionira i sineastičkom promišljenošću. Naime, to je pravi, rafinirano izveden, filmski esej.
Iako nismo planirali, dogodilo se nešto fantastično - naime, ove godine imamo puno filmova u kojima prevladava glazba, ili se baš bave glazbenicima, njihovim umjetničkim intimama, okolnostima u kojima žive. Tu su, pored već spomenutog Znanje je početak, i film iz Srbije Bajne vile koji nam približava orkestar umirovljenica iz jednog staračkog doma. Film Marka Jeftića, koji je s ovim dokumentarcem diplomirao, doista impresionira pozitivnom energijom junakinja. Tu je i Bosanski film Vjernici Namika Kabila, intrigantna filmska etida koja postiže začudni efekt dinamike i pokreta korištenjem statičnih slika, glazbe i intimnih ispovijesti članova jednog Sarajevskog crkvenog zbora. I naravno, tu je i djelo starog prijatelja DOKUarta, Hrvatskog autora Petra Krelje, film Mariška band, koji smo izabrali za našu stalnu festivalsku rubriku Biseri dokumentarističke klasike.
Svaki je film, ne samo tematski nego i stilski posve različit, od velikih drama,
preko opservativnih filmova punih dinamike, do poetičnih, meditativnih etida. Po
stilu, svakako se izdvaja i vrlo lucidno napravljen film Plac , Ane Hušman iz
Hrvatske koja na vizualno intrigantan način promatra jedan dan na zagrebačkom
Dolcu.
Još jedna novina- imamo i film iznenađenja! Bit će to kratki dokumentarac koji je pobijedio ove godine na Berlinskom festivalu i dobio nagradu Berlin Danas a koja se dodjeljuje mladim talentima.
Naravno, tu je i naš Mali DOKUart. Mladi iz cijele Hrvatske snimali su tijekom godine svoje male umjetničke dokumentarce i poslali nam na žiriranje. Tko će pobijediti, saznat ćemo posljednje večeri.
Znači, pet festivalskih dana, desetak filmova, desetak cijenjenih gostiju, posebna iznenađenja, nagrada publike, uglavnom - dobra zabava.
Dođite nam!
Čekamo vas!
Vaši DOKUartovci
